Bistrički kraj

Blagost i poruka nade kojima zrači kip Majke Božje Bistričke u mjesnoj, i za sve Hrvate kao i mnoge kršćane, kultnoj crkvi-bazilici, skladno je utkana u ove zagorske brege, okićene vinovom lozom i voćkama, zelenim livadama i gustim šumarcima. Gospa privlači mnoštvo koje se u hodočašću k njoj slijeva već stoljećima u lancima ljudi najrazličitijih slojeva: od onih siromašnih, poniznih i obespravljenih, vjernika koji je štuju i kojoj se utječu, pa sve do hodočasnika koji se obraćaju Bistričkoj Majci za još veću pouzdanost i čvrstoću u vjeri, za svoju domovinu. Marija Bistrica postala je najveće marijansko svetište u Hrvata, u koje dolaze tisuće hodočasnika od proljeća do kasne jeseni svake godine, tijekom protekla više od tri stoljeća. Ovo nacionalno svetište posjetio je godine 1998. i papa Ivan Pavao II., kada je upravo na tome mjestu proglasio blaženim mučenikom zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca. Gospin je čudotvorni kip, s malim Isusom u naručju, crn jer je nagorio u vatri koja je zahvatila baziliku 1880. godine. Danas, okićen pozlaćenim krunama, kao da Gospa poručuje – budite jaki u životu i čvrsto vjerujte jer nikoga nisam zapustila, stalno sam tu uz vas. Narod ju je već odavno nazvao Kraljicom Hrvata. Vjernici su je uščuvali od nepoželjnih kada je bila skrivena u zemlji pred silnicima, a onda se ponovo pojavljivala i svjedočila da potvrđuje nadu i vjeru. Bistrica kao naselje spominje se prvi put godine 1209. u povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., dobivši ime prema potoku koji tuda protječe. Danas Marija Bistrica ima nešto više od tisuću žitelja koji se bave različitim uslužnim djelatnostima, ali i proizvodnjom posebno poljoprivrednom, razvija se turizam i ugostiteljski sadržaji. Poznata je po medičarstvu, proizvodima od meda te drva i gline. Stari zanati povezani s poduzetničkom inicijativom kao da ponovno oživljavaju ovo uistinu pitoreskno područje. Iznad mjesta, kao na nekom vijencu, povezali su se brjegovi romantičnoga ali žuljevitoga Hrvatskog zagorja, s kojih se mogu čuti pjesme težaka i osjetiti ponos davnih puntarskih buna. Svetkovine i proštenja, grmljavina mužara, narodna vjerovanja i tradicije, sve je to povezano u koloplet duha života bistričkog podneblja. Na tim brežuljcima posebnu vrijednost imaju, dakako, slogovi trsja sa slikovitim kletima među kojima su i oni naše obitelji Micak. Utkana u okružje i ljepotu krajobraza marijebistričkoga i vinova loza kao da govori kako je sve ovdje priređeno za svakog čovjeka, turista i namjernika, hodočasnika, poduzetnika. Sve je još dodatno oplemenjeno gostoljubivim domaćinima, mirnim i radišnim obrtnicima i ostalim stvarateljima, ugostiteljima, vinarima.